Autor: Mihovil Rismondo
 Redatelj: Robert Raponja
Glazba: Davor Dedić
Scenski pokret: Sanela Janković
Glume: Katica Šubarić, Davor Tarbuk, Dorijan Vicić i gost iznenađenja

Premijera: 26.03.2025, Kulturni centar Bilje
Izvedba:

Riječ autora

Predstava “Aktivisti” inspirirana je esejom “Pobunite se” od Stéphanea Hessela, koji poziva na društvenu odgovornost i aktivizam. Predstava promišlja umjetnost kao moćno sredstvo za promicanje promjena i poticanje ljudi na razmišljanje i djelovanje. Ona je posebno relevantna u današnje vrijeme kada su društvene promjene i aktivizam sve prisutniji u javnom diskursu. “Aktivisti” pruža publici priliku da istraže svoje stavove prema društvenim pitanjima i da se potaknu na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvenim promjenama.

Dva aktivista i jedna aktivistkinja žele protestirati protiv svega što ih okružuje. Obzirom da nikakva druga metoda prosvjeda nije urodila željenim plodom, svoju želju za odašiljanjem poruke odlučili su pretočiti u ekstremni čin samospaljivanja… Oni treniraju i organiziraju svoju akciju, a tokom tih treninga  uviđaju da niti su prvi, niti jedinstveni u svojoj odluci,  i pitaju se radi čega se oni žrtvuju. Za što su uopće spremni dati svoj život? 

Prvi poznati slučaj samospaljivanja u suvremenoj povijesti označio je Thích Quảng Đức; budistički svećenik koji se zapalio 1963. godine u Vijetnamu, kao način političkog protesta protiv vlade koja je ugnjetavala njegovu religiju. Nekoliko godina kasnije, u Europi, u centru Praga, student povijesti i političke ekonomije Jan Palach izvršio je na isti način protest protiv sovjetske okupacije svoje zemlje. Od prvog evidentiranog slučaja do danas, preko stotinu individua izvršilo je na isti ili sličan načine proteste, mahom usmjerene protiv vladajućih represivnih režima, a u svrhu borbe za ljudska prava. Takav drastičan čin primjer je ekstremnog oblika protesta za kojim posežu individue u krajnjem slučaju nemoći, kada niti jedan drugi oblik prosvjeda ne urodi željenim rezultatom. Jer u slučaju samospaljivanja, jedno je oduvijek bilo sigurno; a to je medijska popraćenost, siguran način za odašiljanjem poruke. Ipak, iako je medijska popraćenost takvog incidenta na početku izazvala burne reakcije u javnosti, danas se čini kako brojni primjeri recentnih protestiranja na sličan način ne dospijevaju niti do naslovne strane novina. Jesu li društvene mreže dostatne da se ta vijest proširi ili samo povećava mogućnost da se taj aktivistički čin čin prije zaboravi.

S time u vidu, predstava radnog naslova Aktivisti problematizira čin samospaljivanja u kontekstu suvremenog društva, ali rješava problem u komičkom modelu igre. Koristeći se relevantnim povijesnim primjerima, analizira današnji aktivizam, te se na suštinskoj razini bavi pitanjem željenog učinka prosvjeda. Što se događa u trenutku kad miran prosvjed ne urodi željenim učinkom? U kojem trenutku se pojedinci odlučuju na ekstremnu metodu protestiranja opisanu u redovima iznad? Može li danas takav ekstremni protest uroditi plodom? Ako ne može, što to znači za današnje društvo? 

Mihovil Rismondo