Autor: Boris Senker
Redatelj: Robert Raponja
Glumci: Selma Alispahić, Anđela Čačić, Mihael Elijaš, Igor Greksa, Andras Hathazi, Tomas Hathazi, Domagoj Ivanković, Anna Jurković, Dominik Karaula, Ervin Lustig, Tena Ljubić Milić, Sanja Mikitišin, Igor Pavlović, Ivan Pavlović, Aleksandra Pejić, Filip Sever, Ana Šantar, Katica Šubarić, Silvijo Švast, Davor Tarbuk, Andrea Tich, Nikola Živanović
Glazba: Massimo Brajković
Scenografija i kostimografija: Jasmina Pacek
Scenski pokret i koreografiju: Igor Greksa i Aleksandra Peić
Oblikovatelj svjetla: Robert Majoroš
Oblikovanje lutaka: Kata Palocaj
Animacija lutaka: Nenad Pavlović
Umjetnik rekvizita: Mario Tomasević
Prijevod titlova: Damir Sehović
Korepetitori: Ervin Lustig i Anđela Čačić
Jezici: Višejezična izvedba (uključujući hrvatski, talijanski, engleski, njemački i druge)
Premijera: 10.08.2019, Utvrda Fort Forno
Izvedbe: Ukupno su izvedene 4 predstave.
“Sanjari budućnosti” je inspirativna kazališna predstava koja publici nudi nostalgičan ali i inovativan pogled na bogatu povijest Pule. Predstava se odvija u atmosferi austrougarske Pule, od kraja 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, prikazujući grad kao važno urbano i multikulturalno središte. Glavni likovi, uključujući Sigmunda Freuda i gospođicu Histriju, istražuju snove sedam poznatih osoba iz pulskog društva, otkrivajući kako su njihove vizije oblikovale grad.
Predstava kombinira dramske, glazbene, plesne i lutkarske elemente sa sofisticiranim umjetničkim svjetlom, stvarajući jedinstveno kazališno iskustvo. “Sanjari budućnosti” ne samo da odaje počast slavnoj pulskoj prošlosti, već i potiče gledatelje da razmišljaju o budućnosti i snovima koji oblikuju naše živote.
Proljeće je godine 1914. Teku posljednji mjeseci „radosne apokalipse“, kako je vrijeme uoči Velikoga rata nazvao ubojiti satiričar Karl Kraus, Bečanin koji je, uzgred rečeno, u prosincu 1913. održao jedno od svojih javnih predavanja u salonu hotela „Riviera“ u Puli, a na brijunskom otočju u kratkom predahu od psihijatrijske prakse uživa Doktor, također Bečanin koji je pak stekao slavu i brojne osporavatelje tumačenjem snova. Njegovo je ime vrlo vjerojatno Sigmund Freud, ali ne mora biti, a i nije on važan. Važna je stanovita gospođa ili gospođica Histria, koja mu dolazi sa svojim problemom – sanja sanjanje snova, tuđih. Njihov nas razgovor uvodi u te snove i vodi kroz njih. U snovima što ih neobična gospođica ili gospođa sanja te izaziva Doktora da ih protumači ako umije prolijeće pulsko „zlatno stoljeće“, koje počinje slomom Napoleonova carstva i dolaskom ovih krajeva pod habsburšku vlast, a okončava slomom Habsburške monarhije. Stoljeće je to u kojem je Pula, nekoć važno središte rimske pokrajine, a na početku XIX. stoljeća obezljuđen i zapušten mletački gradić s manje od 1000 stanovnika, postala glavna ratna luka Habsburške monarhije i uređen srednjoeuropski grad sa 60.000 stanovnika. Sedam je snova, kao što je i sedam pulskih brežuljaka, koje sanjaju posve različiti sanjari. Ipak, imaju ti snovi i nešto zajedničko – okrenuti su budućnosti jer njihovi sanjari vjeruju u to da će svijet koji žele sagraditi potrajati mnogo duže od jednog stoljeća. Tako, nakon prologa u kojem car Franjo Prvi „ulazi u posjed“ zemalja dobivenih na Bečkom kongresu 1815, graditelj Pietro Nobile i povjesničar Pietro Kandler u „Kamenim snovima“ vide obnovu antičkih spomenika i obnovu antičke veličine Pule.
U „Željeznim snovima“ braća Franjo Josip, car, i Maksimilijan, nadvojvoda, te viceadmiral Hans Dahlerup vide Pulu kao glavnu ratnu luku Monarhije, a carica Sisi polaže kamen temeljac za Arsenal.
Tri vojna arhitekta u „Tvrdim snovima“ vide vijence topničkih utvrda oko Pule, takozvanu pulsku krunu, ali i sve ono što bi u tim utvrdama moglo zaživjeti kad ratne lađe odu u rezališta a topovi u ljevaonice.
Pogled prema nebu iz tog vijenca utvrda u „Zvjezdanim snovima“ upućuju astronom Johann Palisa i vizionaa Herman Potočnik Noordung. O stvaranju raja na zemlji, i to na Brijunima, u „Rajskim snovima“ maštaju industrijalac Paul Kupelwieser, novi vlasnik močvarnoga i malaričnoh otočja, šumar Alojz Čufar i liječnik Robert Koch. „Raspjevani snovi“ admirala Tegetthoffa i poduzetnika Pietra Ciscuttia daruju Puli dva društvena i kulturna prostora, Marine Kasino i Politeamu Ciscutti, a kapelnik Franz Lehár udahnut će im dušu. Na kraju dolaze „Nostalgični snovi“ Paule Preradović, podvojene i rascijepljene baš onako kako se u Velikom ratu podvojila i rascijepila njezina domovina.