Autor: Davor Špišić
Redatelj: Robert Raponja
Asistent redatelja: Davor Tarbuk
Producent: Jasminka Mesarić
Umjetnički savjetnik: Dragan Komadina
Glumci: Selma Alispahić, Anita Schmidt, Katica Šubarić, Monika Duvnjak Lanšćak
Glazba: Antonija Pacek
Kostimografija: Desanka Janković
Scenografija: Jasmina Pacek
Oblikovanje svjetla: Anđela Kusić

Premijera: 28.06.2024, Povijesni i pomorski muzej Istre – Pulski kaštel.
Izvedbe: Do sada je izvedeno 8 predstava.

Nagrade i Festivali: Joakim Fest u Kragujevcu, Srbija, Međunarodni pozorišni susreti u Brčkom, BiH (Selma Alispahić je dobila nagradu za ulogu majke/oca u predstavi Žena Himna), 35. Krležini dani u Osijeku.

Predstava „Žena himna“  je dramatično uprizorenje života Paule Preradović, austrijske i hrvatske spisateljice, poznate kao autorice austrijske himne. Drama osvjetljava Paula širok spektar emocionalnih i povijesnih tema, istražujući njezin život od djetinjstva u Puli do stvaranja himne koja odzvanja kroz povijest.

„U Paulinoj biografiji, kao kroz dušu čudesnog demijurga, fascinantno se prelamaju epohe 19. i 20. stoljeća. Raspad austrougarskog imperija, dva velika svjetska rata ipostratovsko beznađe pedesetih u Austriji, onaj su povijesni background na kojem se odvija burna Paulina intimna historija. Kao žene i kao umjetnice. Društva u kojima je Paula rođena i stasala, od djevojaštva do zrelosti, dominantno su muška zatvorena društva s hijerarhijom moći u kojoj za žene realno nije bilo mjesta. U takvoj konstelaciji, njezina ljudska i stvarateljska snaga prokrčila je put. Kao istinska vjernica, imala je u sebi duboko usađeno osjećanje pravde i ljudskosti, zato se u odsudnom trenutku i našla na pravoj strani povijesti, pružajući otpor nacističkoj vladavini zla. Drama „Žena himna” poseban akcent daje pitanjima identiteta. Kako je Paula u sebi nosila multietničke identitete (slavenske i germanske; mediteranske, balkanske i srednjoeuropske), ta se bogata činjenica reflektirala do srži njezinog bitka. Priču o Pauli drama disperzira na sudbine kvarteta žena: Paule, njezine majke Helene, nacistkinje Gerde i Ukrajinke Irine.

Ogoljena i komorna u formi, drama istodobno šalje epske signale, baratajući iskustvima Brechtova teatra i Fassbinderovog osjećanja intime. Naposljetku, iako se bavi junakinjama i zbivanjima iz prošlosti, drama “Žena himna“ itekako govori o Europi danas. Krugovi gotovo identičnih sumnji, destrukcija i nada, ispisuju i našu sadašnjicu, ali i otvaraju nadu i vjeru u snagu umjetnosti.“ zapisao je autor Davor Špišić.

Predstava “Žena himna” nudi kazališnu katarzu kroz duboko emotivno i povijesno istraživanje života žene čije djelo odjekuje generacijama. Ova predstava nije samo retrospektiva jednog života, već i refleksija o ulozi žena u povijesti i kulturi, postavljajući pitanja o njihovom priznanju i značaju u društvu.